O Io, O Europo, O Kalisto...
13.08.2018.

Smjena godišnjih doba

August mi nikad nije umiljatiji bio. Mili mi kao vreo pijesak kojeg hoću da što prije propustim kroz prste. Ovdje gdje sam, dani traju duže nego igdje drugo. Jutra počnu u tišini, svježa i već nekoliko dana umivena kišom. Maglu su nehajno neke nevješte ruke ostavile u krošnjama borova u daljini i često mi djeluje kao da sam na kraju svijeta. Miriše na septembar, nenošene tene, nove sveske i dječiju užinu, i ako zadržim dah dovoljno dugo, mogu i da čujem školsko zvono kako se zagrijava. Čujem još i svu graju koja će da utihne prvim časom u novoj školskoj godini. Čujem, duše mi, i kako se upisuju nove ocjene na mastan papir dnevnika i kako nove haljinice lepršaju kroz razred i kako se sve majice sa superherojima mijenjaju za tople džempere. Čujem svu tu djecu koja mi radost bude u grudima iako tuđa i ni jednim dijelom moja.

Sazrela sam, kao klasje u zlatnom polju koje se njiše na povjetarcu kad se dan već razastre sa malo još sunca koje se sve dalje odmiče od nas. Iako mi se koža još nije počela borati čak ni pri krajičcima očiju, osjećam da sam se ogrnula u neku novu koru života. Čeznem da pravim džemove i šarenu salatu za zime, da naučim da peletem šalove i da biram boje za vijence na vrata kao dobrodošlicu jeseni.

Sva sam porumenila po krajevima kao prepečen kolač od bundeve posut javorovim sokom, hrskava na dodir, a mekana u ustima. I topim se od slasti dodira njegovih milih usta i prstiju. I tako sam krhka da su oni kristali s kojima sam se poredila ranije sami granit u poređenju na ovo u šta sam se sastavila.

I august mi nikad nije bio tužniji jer će donijeti kraj ljetu u kojem ću se opet buditi sama. Obećala sam si kupiti kalendar i novi folmaster da križam i brojim dane do novog dodira njegovih zagrljaja i topline njegovih očiju. Kako se lahko naviknem na ljubav, pa postanem britka i oštra pri samom spomenu da ostanem bez nje, toliko da i na njega, nedužnog, nasrnem kad se planira naredni susret.

Toliko se tišina u mene svilo, plašim se da ću sama Viktorija da postanem kad se iz mene pokrenu svi slapovi suza koje osjetim da bujaju.

Tiho. Idem da se vratim bolja nego što sam došla.

Stariji postovi